pet - 30.10.2009
+++++
"... није ствар само у флерту
ми смо емотивни људи
ми не умемо да се зауставимо на флерту
ми смо људи који се дају
који желе да тону и да се воле читавим бићем
и као такви, штетни су за себе, за оног другог, за околину
и што више воле, више пате
и што више пате, више уживају
и што више уживају, везе су снажније
и круг иде испочетка
и нема стајања
и зато ти ретко кажем "љубим те"
јер ја бих то стално
и ти би то стално
и цео викенд бих могао да проведем у шапутању
али то је немогуће за нас, јер смо далеко
а ја нећу да будем твоја викенд варијанта, као што не желим да ти будеш моја
ја не желим да ти узмем срце у неком мотелу
то нисам ја
ја сам маза, знам
али покушавам да будем рационалан, разуман, какогод
и каква је сврха од овог што пишем
кад ти то ионако знаш од првог дана
кад сам ти рекао "немој да се заљубиш у мене" знам зашто сам то рекао
не да се ти не би заљубила, него да се ЈА не бих заљубио
јер сам изгубљен случај и кад нисам заљубљен
и шта сад,?"
spavam M
Spavaj,
tvoj vojnik se vraća kući
spavaj,
zaklopi polako oči
i sanjaj da će ti tiho doći
sreća
pod jastuk mirisni
sanjaj za mene i ljepše dane
sanjaj svoje
lutke raščupane i
Stavi i mene u svoju vitrinu pored njih.
Nemoj biti tužna, nemoj biti tužna
Molim te.
tako da...precucatu.
mozda jedino: ...nemoj biti tuzna, molim te.
ne bi trebala biti tuzna, pa ni malo... a i lepo sam te zamolio.
:)
neka se preokrenu uloge, mozda bude drugacije.... :)
možda nisam trebala...
Ne zahvaljuj mi, bas sam sinoc citao neke tekstove starije ovde....i svidaju mi se.
narocito period oko nove godine, i pred novu godinu.
stvarno su lepi postovi.
ovaj blog mi je drazi od javnog...i drugaciji je...lep je.
sve pohvale.
ionako se ne vidi dobro, ne bi ni sam sebe prepoznao hehehe
pa sigurno jeste lepsi zbog toga sto si bila zaljubljena.
ipak je to tvoj glavni pokretac.mozda lupetam ali to je moj utisak,
Samo da se zna, nemam nista protiv javnog bloga.kada nekad mislim da nesto ne radis ok, kazem na svoj nacin, ali to samo u cilju da ti pomognem a ne zbog neceg petog.
a mozda prosto volim zimu a i si je lepo opisala...mozda je i to.
kako god, osetio sam inspiraciju i nove godine, i srece, i snega, i poljubaca, pa i tuge...kada gledas sebe kao iz nekog helikoptera(sto bih ja rek'o), oseca se tvoja ljubav, ma svee bre.Prosto mi se svidja.
Izvini na ovolikom komentaru...mrzim ovo kad odlutam toliko i raspisem se o necemu petom, a tako lep i dobar tekst stoji iznad.
Obrisi ako ti smeta. (slobodno)
:)
znaš ... ma ja sam komplikovana, sve je haotično,ali volim da pišem :)
čet - 17.09.2009
mamurluk
hahaha, salim se, ofc.
Mamurluk ili ne, legla je u svakom slucaju!!
Zivot je cirkus, zivot je drama
nikad mi otme, nekad mi daje
ali ja sam na sceni sama
ni moja pjesma me ne brani...
I da, nije ti mesto samoj na sceni :)
A da je zivot cirkus, jeste tacno je :P
a što misliš zašto je ovo mesto zaštićeno?
ovo je mesto bez cirkusa... samo moja drama :))
Dobro dramis, ako je u pitanju drama, mada nije to drama.... >oo<....
jedva sam ga odblokirala
nije..lubav je ili tako nešto, ne znam više
bilo bi sve puno jednostavnije...a do tad najsladje je zabranjeno voce....tako bar kazu, nisam siguran....valjda znas sta radis?boilje zablokiraj....dok mozes....
:)
I sad stvarno ignorisem svaki tvoj komentar na ovom blogu.Dosta sam lupetao ovde, bilo bi previse nastavljati,ionako se ne razumem u to. :D
:)zzop
jer ni ja se ne razumem u sve to..
blokada.
pon - 07.09.2009
...
sanjam,
... Vojnik se vraća
kući.
vracaju se vojnici mamurni iz rata
dobrodosli
@ anarhoid, ma jel' je vidiš? :)
vraćaju. oživljavaju.
dobrodošli
uto - 31.03.2009
...
zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
skoro pa si mi nedostajao u ovom obliku :))
a ko bi mogao uopšte zaboraviti blog, osim onih koji zaista imaju život? ;P
čet - 26.03.2009
tebi
"Neda, nije više tako ohola, Neda mnogo lakše sada kaže: da..."
Je li dobro ovako???
A što se tebe tiče, ne znam jel bolje ili nije bolje ;))
jebi ga još mi samo Neda fali :)
ali neću da budem ohoholaaa :P
mislim da sam odgonetnula šta si rekao :)
mh. ;)
zelena
uto - 24.03.2009
ljubavno pismo ( ne zna mu se broj.... )
U mojoj kategoriji, postaje tesno. Sećaš se? Napravila sam kutiju,okvir, našla ključ. Plakala sam. Ti jedva čekaš da me vidiš. Ja se ipak bojim. Ne znam zašto. Kažeš da sam tvoja. Da osećaš i znaš.
Ah, potražim je i ja. Eno, sedi. Na peronu. Kofer u ruci. Cigareta, prva, druga, treća.
U ruci prvo ljubavno pismo. Ti si zadnja iluzija. Vetar joj pomera kosu. Iluzija u njegovom dodiru i šumu.
Treba nam dobar plan. Okrećem se prema tebi. Ti si napokon tu;
- Treba mi više od par sati sa tobom.
Dok me tvoje oči gledaju, želim da ti obećam. Znaš da ne mogu.
- reci sve što te muči, razumeću.
Obuhvataš moja ramena. Držiš me tačno na centimetar do sebe. Miriše nešto. To je nešto od onih snova, želim da ti kažem. Ti praviš zadnji korak, ili je to prvi? Ne daš da odustanem, a vetar mi misli nosi dalje.
Nikada me nisi silio na ništa. Nisi tražio ništa. Samo si mi pisao pesme. Zbunjena sam. Toliko puta sam tražila da mi oprostiš. Nikada nisi rekao da imaš šta. Tražim je u sebi. Ti si je uvek nalazio. Voleo. Kilomerti koji su nas delili, odjednom su se istopili. 444 razloga. Više nisu razlog. Smanjili su se. Preteći se pretvorili u blisku budućnost. Kažeš:
- ti si moja, moja ljubav.
Ljubav će se pretvoriti u hotelsku sobu, ali zar bih mogla tražiti bilo šta drugo?
Tu se oboje mrštimo, tvoji prsti stiskaju zglob moje ruke, ja trebam dubinu tvojih pogleda za svaki novi subota-nedelja ljubavni san.
I dok ona na peronu čeka, ti sanjaš njene korake, toliko ste se puta sastajali, rastajali, odlazili jutrom svako na svoju stranu, praveći se da u životu postoji i nešto drugo. Ona je ludovala, priznajem. Ta sujeta, kada bol postaje opipljiva. Teskoba koja ubija osećaje. Penje se po stopalima, klizi niz kičmu i nekako uvek završi u glavi. Preko srca.
Sledeći vikend. I onaj posle njega. Sve dok se ne raspadnem. Dok me koraci budu mogli podnositi. Dok vozovi budu išli. Na peronu sedi. Sa jednim koferom, cigaretom i svojim ljubavnim pismom.
Tvoj glas. Večeras.
asocijacija....
o srcu ne bih, kamen je tako privlačan materijal.....
opstaje samo u mastanju
Otud nemam neki pametniji komentar. Sve što bih imala da kažem sad, to bi razumela samo ja i niko više :)
diplomato, nikako da opišeš tu tvoju situaciju, nego ti sve vadim na kašičicu
Uzdižu i oplemenjuju dušu toliko, da onaj ko ih ne dobija, nije ni svestan šta propušta i gubi.
pa, jesam rekla već jednom- neće preko tastature, šta da radim, kašičica, po kašičica, evo sad će ručak :P
sigurna sam da si ih dobio puno u životu....
ponekad ne zavidim uopšte ljudima koji pokušavaju da mene razumeju
a sad ću ja da se prihvatim noža i viljške, pa da vidim dal nećeš da serviraš glavno jelo :))
šta ja znam...kada se desi možda napišem, a možda samo bude desert :P
nemoj posle da kažeš da nije bio :))
zelena
pa valjda ja treba da umrem?!
zadnji čin
Ljubavi?
Još si živa?
Dišeš?
Zadrži dah, diši, zadrži dah...
Osuđena si na propast.
Ne plači, ljubavi.
- Okreće se prema tebi; te proklete suze, teku niz obraz.
Rukom dotičeš svoj obraz,
ne, ne ti ljubavi.
To se u tebi bori, moja ljubav.
Umire.
Ah, toliko ti želim to priznati;
pobedio si, ljubavi.
Ja sam sada napokon mrtva, pobedio si.
Pokloniću se za kraj, duboko do zemlje.
Zbogom sive luke i oblaci.
pet - 20.03.2009
*******
Priznajem, zaljubila sam se. U ovo malo pisanje. Sviđa mi se slaganje slova, misli i rečenica.
Ti;
- " pričaj bilo šta o sebi, samo pričaj, želim da ležiš do mene, u mraku, da te milujem i ljubim. Ti samo pričaj"
Ostavljaš telefon, skidaš majcu, nameštaš jastuk pod glavu, jednu ruku stavljaš pod jastuk, drugu preko mog stomaka. Miruju ti prsti.
Zaustavljam dah. Pokrećem misli....
Odjednom, shvatila sam koliko ne volim nedorečenost. Ustvari je se bojim. To uzimanje zdravo za gotovo. I što neću to da ti kažem. Mislila sam da ti se nešto desilo. jebi ga, to neko unutrašnje izbijanje patoloških strahova. Uvek mi to prvo padne na pamet. Pa shvatim da bi to bilo prečesto. Desilo se u stvari to što sve ide u pravcu protiv koga se borim. Nekako kao da plivam namerno na stranu koja je pogrešna, jer voda curi na onu drugu. Meni je voda došla već do nosa. I dah mi je onaj, na minut. Kratak i isprekidan. Ustvari sam se izgubila. Totalno sam nesređena. Ništa što mi prolazi kroz glavu poslednjih dana nema svoj red. Nikada nisam znala slušati sama sebe. Nikad nisam imala vremena osluškivati to što mi se mota po glavi. Kada pričamo, misli mi prebacuju rečenice na one koje još nismo ni izgovorili. Stalno se borim. Ne znam sa kim, ni protiv koga. Pobijam sama sebe.
U suštini, želim da ćutim. Da ti prsti dobuju po mome telu. Korak po korak, pa ceo jedan centimetar. Pa drugi, i treći.. Da ne razmišljam o ničemu.
Nemam pojma o čemu bih ti mogla pričati, a napisala sam ti milion reči do sada. Ako nisam tebi, napisala sam ih sebi. I još te nisam pronašla. Mada smo se na trenutak sreli. Grlio se me rukama, u čiji dlan sam se davno još zaljubila. Znam da se sećaš. I dok tako ležiš , bez majce, goli torzo, i moji pogledi, volimo oboje mrak, ne mogu da ne zapalim cigaretu, volim kovitlanje sivog dima, u njega bih stavila obraz, svoje ruke, kožu i sve ostale izdajničke delove tela, o kojem u istom mraku, na dve različite strane sveta, noću , danju, ponekad samo ujutru, ti i ja maštamo..
.
Povremeni naši susreti bude u meni glad za pripadanjem. A borim se protiv toga. protiv te opsesivne zavisnosti. Pripadati ikome? nemoguće je. Znaju mene da zbune još uvek pogledi koji se zadrže na meni. Slučajno ili namerno. Neudobne reči, koje pokreću maštu. Ma to je zato što sam valjda ipak samo još uvek onako meka i spontana. Ne naučena na kontrolu sama sebe. To mi je najteži životni zadatak. Biti na samo jednom mestu.
važno da si dobro... otvorila sam oči, tvoji prsti samo miruju na mome telu.
Pričaj mi o sebi , bilo šta
samo budi pored mene u mraku...
A i zanimljivo uređenje enterijera. :o)
nisam se trudila nešto posebno, stvar trenutka, samo da malo potraje :))
jer nikako neće "preko tastature" to što me muči.
ako me muči :)
i sad ti zamisli kako je kad nešto prodje tek tako pored hiljadu i svali se na samo 6
ne volim te standardne kalupe :)
mene emocije obaraju i dižu non-stop a uglavnom pišem kada me "obore" :))
zelena
e, jebi ga :)) ne znam nijednu drugu reč koja bi je adekvatno zamenila :P
"Srčana Čakra se nalazi u području srca. U istočnoj tradiciji srčani energetski centar se zove anahata. Ima oblik šestokrake zvezde. Zrači u sjajnoj zlatnožutoj boji...
...Kad se otvori srce, to je ljubav. Svaka pozitivna emocija ima i svoju suprotnost, lošu emociju: ljubav-mržnja, radost-bol i sl. Kad energija teče u srce, imamo mogućnost za razne emocije. Sve energije su dobre. Ako blokiramo bol, blokiramo i radost. Da bismo očuvali tok pozitivnih emocija, moramo da ostavimo mogućnost za negativne emocije. Treba izbegavati ekstreme i ujediniti suprotnosti. Srednja vrednost je najbolja za zdrav i uspešan život. Energija ljubavi treba da prođe kroz peti grleni energetski centar Višuda Čakra da bi postala nesebična. Ako energija ide samo do srca (Anahata Čakra), tada dolazi do neuravnoteženosti, čas smo srećni, čas nesrećni, radosni, tužni, posesivni, što je karakteristično za zaljubljenost. Energija treba da teče naviše da bi se pretvorila u lagodnu, postojanu, tihu, blagoslovenu radost ljubavi, lepotu zelenih dolina i mirnih voda... "
cvetiću, ipak je 6 latica, a i treba mnogo vremena da se čovek snadje sa tom šumom od hiljadu latica, pa ga najebu ove 6
ja i dalje ne volim kalupe, ni zlatnu sredinu, ne znam valjda u nečemu moram biti najbolja pa makar to ne bila ta uravnotežena ljubavna sreća.
ne znam biti nesebična, nažalost, moraću raditi na tome :)
evo ostatka teksta:
...U srčanom centru može se privremeno postići sloboda od polnog nagona. Kod žena je emotivna sfera više vezana za nagonsku. To se može primetiti i kroz fizičku manifestaciju dojki u predelu anahate. Žene zbog drugačije energetske strukture imaju problem protoka energije kroz anahatu. Zato ima malo bića u ženskim telima koja uspevaju da dosegnu visok nivo spiritualnog razvoja. Veliki oslonac u životu je znati činjenicu da je svako biće u stanju doći do sebe, do svog srca, da nema ništa bez sopstvenog truda, da znanje dolazi iznutra, da je učitelj u srcu i da su odgovori koji donose korenite promene u srcu. To znači da nam ljudske mudrosti, zlatna pravila, recepti i saveti koje smo pročitali ili čuli od drugog neće puno koristiti...
" To znači da nam ljudske mudrosti, zlatna pravila, recepti i saveti koje smo pročitali ili čuli od drugog neće puno koristiti..." sa ovim bi se složola i idem dalje po svm :P
pa nisam ni ja znao dok nisam pročitao ovaj tekst, što ne znači da je tačno, ali iz zezanja se nameće pitanje, da li onda veće grudi imaju i veći uticaj na protok energije;
mislim kakav teskt takvo i pitanje :)))
Ljubav je tu oko tebe.
čet - 19.03.2009
_______
Ah, oprosti. Ohola sam danas. Pa se u svom smrtnom grehu, pravim da ne osećam ništa.
Ohola prema sebi. Sebična prema Tebi.
Koliko puta sam se izvinjavala? ah, oprosti, oprosti...
Brkala pojmove; ljubav i zaljubljenost.
Ponovo osećam želju da ti kažem - oprosti.
Ah, i sama sebi na momente izgledam tako lažno.
Ti tvoji tragovi, ožiljci...
ti tvoji prsti, dodiri, te naše fantazije.
ti tvoji odlasci, guranja, privlačenja,
ti tvoji hirovi,
ti tvoji pokušaji,
odricanja.
Stojim. U mestu. Svet se pokreće. Ali ne više mojoj voljom, niti mojim umom. Svet se okreće. Ja stojim. Sve se okreće. U meni. Krugovi. Ti si uvek tu. I kada mrtva gledam kako mi ljubiš usne. Ako su bogovi pogrešili, zar moram u njihovo ime, tražiti oproštaj? Biti ponizna i umiljata? krotka? I šta ja mogu, uraditi da promenim sve te poetične misli, da ludi pesnik, počne da piše nešto drugo osim patetike, bola i jada?
Delile su se uloge. Ja sam htela onu dramsku, onu gde možeš da vrištiš, da te posmatraju, klimaju glavom i prave se da znaju o čemu ti to pričaš.
Posmatrala bih njihove oči. Nisu znali niti jednu rolu, što sam tako grčevito i sa trudom učila za njih. sada bi da ponovo umirem. Da im se još jednom poklonim.
Ma ja samo volim. Tebe. I ako ne znam kako to izgleda. Kažu, ne smeš. Niti srce sme kucati uzbudjeno, u malim tonovima od tihog do orkanski glasnog tona. Pa izvoli. Zabrani mi ako možeš. Dođi ujutru, skini plahtu i prekrivač, postavi mi telo na stolicu i igraj glupu igru. Ureži svoj znak na moje desno rame. Reci mi još jednom da dođem ponovo, ja ću doći, a ti ćeš se u našoj malenoj fatamorgani , za mene prelivati u jutarnjim bojama.
Čak ni ti u to ne veruješ.
Ljubavi.
zelena
"pojeo" mi boju :P
a kako da je vratim??
Nekako ne ide uz tvoje pisanje, nije mi to to nekako.
Ovo je samo moje kritičko mišljenje kao dizajnera. Nekad moram malo i tome. Dosadno bi bilo da samo hvalim tvoje pisanje koje obori sa nogu svaki put bez obzira na sve :)
Milica je sasvim u pravu.
Ovaj templejt ne može da ponese ovu buru emocija, koju ti ostvaljaš ovde.
Ali, ne sumnjam ja da ćeš ti naći najbolje rešenje, kao i do sada.:o)
I za 'Belo koplje':
Režiser
NJEGOSLAV FLANJAK
Scenario
MILUTIN KLISURIĆ
MIRKO ĆIRIĆ - 'ĆOSA'
ZLATOSAV MILANOV
Glasovi
MARKO ŽIVIĆ (Pankracije Belokopljanski)
BRANIMIR BRSTINA (Konj Nevis)
BORO STJEPANOVIĆ (Pino)
VOJIN ĆETKOVIĆ (Trevor Peti)
NEBOJŠA GLOGOVAC (Predsednik Lože Porodice Mirnih)
DAMJAN KECOJEVIĆ (Gantom)
SUZANA LUKIĆ (Princeza Karita)
BRANKO VIDAKOVIĆ (Veštac Mardžori)
... I drugi glumci iz vojvođanskih pozorišta, i užičkog, naravno (Nenad Jovanović, na primer).
Muzika
NEMANJA MOSUROVIĆ
Produkcija
BS GROUP
2009.
Premijera filma je u aprilu ove godine. Upućujem te na sajt - vuk91.mojblog.rs - zapiši ga i ostavićeš mi komentare na moje nove članke. Razumeli smo se?
Onda dobro, pozdravlja te puno tvoj
VUK
Ali ako te drama inspirisala da ovako pises, vredelo je. :)
pa sad ako imaš obožavaoca nećeš završiti na patosu, a mada i patosu ništa ne fali, nije baš udoban ko krevet, al će posluži :)))
u pravu si, svaka predstava dodje do svoga kraja :P
nije poenta u tome, sklona sam uzimanju kritika k srcu, neke stvari bolje bi bilo prvo malo držati u sebi, ali ja ne mogu, ja to moram izbaciti. Otuda inspiracija :))
kod tebe je sve ili "ovako" ili drugačije od "ovako" ? :))
ja sam mislila na neko udobno naručje, hm...
uto - 17.03.2009
nedostajanja naša....
Pokupila sam nedostajanja naša.
Uvila ih u papir što šušti.
pod prstima.
Oštro.
Boli?
... dodir tvoj na meni.
Sličan ima ukus. pitao si jednom... kakav bi bio?
Glava na jastuku.
Pokret ruke, poluosmeh u prvim nedostajanjima, još snenim.
Oblačim se.
Gledaš me.
To su samo nemiri, slutnje, znaci
Pitam se sa strahom, čega?
Iste te neprolaznosti, istog nedostajanja
u nama.
- kad bi moja bila...
- pa, zar nisam?
- teoretski.
Prijateljstvo i sex. nešto ipak nedostaje. Valjda ljubav. I praksa. šta ja znam...
zelena
pon - 16.03.2009
l-e_t_
...otkazan let za pariz..zbog kiše...( winamp... menjaću listu, biću in)
e,eh. Bila mi je juče alexandra. Ma skoro ceo dan. Početak razgovora uvek je onako klimav, uzdržan. Pitam se koliko toga će mi reći? I ako znam da sve što kaže biće istina. Nije ona kao ja. Mada često su nas mešali, skoro pa smo iste. Jedino ako nežnost ili ta neka hiper osetljivost može nekoga poružniti ili ulepšati, sve zavisi, ili isto tako sa druge strane, ta neka očajnička potreba za životom i svim mogućim letovima u svim mogućim pravcima, ovu drugu na isti način može tako učiniti manje ili više poželjnom. sve zavisi iz kog ugla se gleda na sve to. I ko te to gleda. A obe nas, gledaju pa recimo sa raznih strana, razni ljudi. I same sebe gledamo. Dobro, dešava se to svima.
Ispričala sam joj kako sam prošla neko veče. Ja sam sigurna da se ona seća i zna na koje veče mislim. cela ta moja lebdenja po svim mogućim mestima. A sve zbog samo jedne osobe.
Mislim glupo je da se vraćam na to veče, da opet prolazimo kroz taj vrhunski osećaj da smo na jednom mestu bili zajedno. I ceo taj splet okolnosti, ta potreba da se udovolji svim njegovim hirovima. jbg. Kada i sama zbog toga osećam to nešto, glupo mi je da ga sada krivim za sve.
Najmanje od svega, to veče sam radila. Baš je tako ... bila je prvo neka frka, ali sredilo se sve brzo, ma mi smo uigran tim, s tim što je falio moj najbolji kolega. Nešto je menjao smenu, pa mi je pomalo nedostajao. Nisam imala sa kime onako intime da se ispričam.
Kada bolje razmislim, možda i ima neke namere prema meni ali kuliramo tako već dugo, i tako dugo radimo zajedno da smo se navikli na sve to. A ustalom imamo tako mnogo zajedničkih tajni. Tu se misli na one moje stare "greške" a i neka njegova švrljanja koja mi je poverio. Zove me pretty woman i voli da mi namešta pramenove kose, pošto je ja non stop vrtim po prstima, a to ga nervira, kaže to je isto kao da grickam nokte.. Za najboljeg prijtelja, ( kad kažem najbolji, u real životu nemam drugog, pa onda je on najbolji, mada nemam skoro nikakve prijatelje, osim par dugogodišnjih znanaca(muškog i ženskog roda) jer sam davno prestala da se poveravam bilo kome) pa nije to bogznašta. Ipak mi je nedostajao, a trebalo je raditi celu noć.
Mislim raditi, ili samo čekati da prodje vreme, svede se na isto, kada moraš biti pripravan na urgently situation.
Dobro, nisam uopšte htela o njemu.
Ujutru je došao, menjao je nekoga, prvo kezz pa poljubac, pa
- sad si došla ?
- ne, ja sad idem...
- e, jebi se. ostani?
- e, hoću ali još pola sata do kraja smene..
smejanje
- hoćemo piti kafu?
- je si li našla ono bar online? ako nema u prodavnici?
i tu mu se pogleda zadržao na meni,izvadio je slušalice iz ušiju, kao da mu smetaju
- a ta frizura..?
smejanje (ee opet ima još jednu moju tajnu)
- e, stvarno si luda, mislim slatko luda, pozdravi tog svog tipa, i neka bude dobar prema tebi
Aha, mislim se...
Ali kupiću mu to jebeno ostrvo. I tako je to za nas oboje. Šetaću po njemu svoja stopala, baš kako želi. Praviti "brza jela" i dizati atmosferu. Sve ću uraditi za njega. Čak i Sofi drži neka svoja obećanja. A sada idem da kuliram. Sve i svakoga.
Znam da ne vidis ali na vratima mi piše- Ne uznemiravaj!
nevidljivo i piše..
a pošto u psih nemam poverenja, rekoh sebi neko će me već savetovati npr. anagarika znaš da sam tvoj fan :))
ps. da samo znaš nešto sam i prećutala i sada se brinem za nervnu bazu :)
Nego: Ekspresni vlak za Pariz! ...Kula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz... Polazi sa 14-og koloseka...drugi peron lijevo...
Kad ti se ne da avionom, a ti piči vozom! Mogu da ti pravim društvo do Torina, da odem na neku tekmu Juventusa za vikend... :))
E, ja i tako više volim vozove, mislim baaš, baš, ali fudbal? ali ok,
znači vikend; 14-ti kolosek, drugi peron, vikend? :P
Vidimo se.
a ni nema svrhe završiti sa bilo kime, da bi zaboravila nekog, to nikada nije dobro rešenje.
zelena
sub - 14.03.2009
ležimo u tami, na celom svetu kao da smo sami.....
Večeras na istom mestu. Meni već tako lupa srce zbog toga. Znam i šta ću kupiti. I zbog koga. Možda će biti ista devojka. Ista. Plava kosa. Možda će zbog tebe biti upletena.
Mrzim ovaj microsoft word. pretvara mi početak rečenice u velika slova. Sam od sebe. Moraću bez tački. A mrzi me ispravljati. Sve mi se ne da. Osim smejati se sa tobom. Osim gledati u tebe. Mogla bih satima, danima, nedeljama. Mogla bih biti tvoja. jesam. znam.
Smejes se. Ona linija oko tvojih usana. Poljubila bih tvoje usne. Još jednom. Staviću te „kike“. I sjaj za usne. I imaću ostatak tebe u svojim očima. Celu noć...
postoje ti neki kvalitetni zidovi za dvoje koji odstranjuju višak (tj. ostatak sveta :)
ako mu se desi da svrši u snu, da znaš da si ti kriva za to :))
Ideš na TOOLS padajući meni (redom idu: FILE, EDIT, VIEW, INSERT, FORMAT, pa TOOLS!!!). Onda klikneš na OPTIONS i tu nađeš SPELLING AND GRAMMAR.
Potrebno je da deselektuješ SVE ponuđene opcije! Onda klik na SETTINGS, prve tri opcije podesiš na DON'T CHECK, ostale takođe deselektuješ, klikneš OK i više nećeš imati nikakvih automatskih proveravanja teksta.
Poz! :D
mislim to za slovaaa i ispravljanje! :)))
zelena
čet - 12.03.2009
sofi bi htela da si samo njen...
Možda sam se mogla odbraniti. Sačuvati i spasiti. Možda sam te mogla odgurnuti, silovito, da tresneš sa zvukom od koga bi se zatreslo pola moga sveta.
- Ali nisam se mogla rastati od tvojih pogleda. Što su snagom iz koje se rađala svaki dan, u meni ista , sasvim ista neka ljubav, i pažljivo građeni momenti "za poneti".
Mogla sam vrištati, tražiti pomoć, oholo okrenuti glavu, gurnuti te u ponor zaborava. Možda sam mogla ponosno i uobraženo u svojoj samoobmani sada, sedeti na nekom pedijastalu i biti savšena, dobra i lepa.
- Ali nisam se mogla rastati od tvojih muških šaka, čiji prsti po meni igraju najdivnije ovozemaljske ritmičke igre. Čak se ni ne kajem posle.
Možda sam mogla biti poput junakinja sa slika na zidovima prastarih kapela. Sa zvonicima koji ječe kroz noć. Tužno, kao da mole. Ali se nikada ne daju dotaknuti. Nedodirljiva. Dok umiru u svojoj savršenoj lepoti. Ipak same.
Možda sam mogla... Dok se zvuk poput otrova lepi po rasutim snovima, dati da mi se brišu suze.
- Ali nisam se mogla odreći;
Da mi gledaš u dlan. U krivudave linije na njima. Sa čežnjom, da mi otkriješ gde me to vodiš? Gledam te. Hoće li išta reći?
Prebrzo gorim. Ti ponekad čisto iz hira, pustiš svoj dah da pomogneš da se žar održi. Prebrzo se topim. Poput voska što kapa. Pečeš me po prstima.
Samo žudim.
Da me odvedeš.
Ne moraš daleko.
Postoji linija zaborava. Još za nju nije vreme.
Ljubavi, ljubavi.
Odvedi me u prodavnicu gde se kupuju snovi. Ne dozvoli da te tako dugo molim.
zato zajebi sve i uzivaj
postoji plan, i dan i još fale neke kockice :))
nekako nikad nisam volela prinčeve, više sam za verziju pirata, savršeni muškarci nisu svakako moj ideal, a savšenstvo nije spomenuto, mada kada bolje razmislim savršeno je sve što mi radi, hehe a ovo da je prosečan konj, pretvoren u ideal..........sofi bi htela da je samo njen :))
kao da mole u svojoj savršenoj lepoti
ubiju i ožive, na smenu...
nemam pojma šta znači ono- pišeš za takve?
lažno je ne moliti kada imaš potrebu za tim, lažno je za ostatak sveta biti savršen, kada ostatak tebe želi zabršiti samo na jednom mestu...
PS - jedva te pronađoh, kad si promenila naslov.
ah, nikad ja nemam plan, i da... hvala.
menjala sam domen, ali eto nasli smo se :))
A san već imaš, ne trebaš ga kupovati, pokušaj samo da ga ostvariš... pozdrav...
samo želim da budem ono što jesam... :)
obično svi volimo da se povremeno vratimo nazad, ili bar da znamo da imamo tu mogućnost.
nedostajali su mi tvoji ,,snovi'....
i sigurno nisam normalna kada to priznajem.
zelena
upravo mi je kupio jedan, nisam pitala koliko, ni kako...
hehe ne koristim lake droge, zaista :P
a možda si očekivala čiito spartanski predlog, il s njim il na njemu :)))
a kao nisi znao da ću to pitati? to si ti rekao, ja sam mislila možda ćeš izneti neko svoje iskustvo ispod kreveta, neko "skupljanje" prašine?
za sve ostalo eeee neću da ti kažem :)))
ned - 08.03.2009
znak
Ti bi da dotakneš prstima svojim,
obnaženo telo mojih snova.
Rečima da saznaš,
sve ono što u mislima već je učinjeno.
Kažeš to nije ljubav.
zelena
pozajmi mi sebe na jedan dan?
hehe ala bi pCovala! :P
zvizni ga sa jednom laticom da se malo uputi :))
p.s. samo malo strastvenije
vazno je da ti znas....
mada , ljubav može da smrvi sve, par kamenčića nisu nikakva prepreka :))
pet - 06.03.2009
nesanica _ 2
Još si živa.
Dišeš mi za vratom.
Ljubiš mi usne
jezikom,
dodiruješ vrat
vrućim usnama.
Lomiš mi telo svojim prstima, dlanovima;
pa se posle kuneš
svojim bogovima - zadnji je put.
A ja jedva čekam da umreš.
Ljubavi.
Ne plači, ljubavi.
Što čekam.
Da se mrtva skotrljaš sa svoga trona.
Dve, tri sc. bensedina,
znam tačnu meru.
Zbogom ljubavi moja.
Umrećeš večeras.
I roditi se opet u zoru.
Kako je lako voleti Tebe.
skupi cvet da mirno prenoći
I koliko bensedincica bese?:)
zelena
budis se, bujas, cvetas, staris, umires…
Ne mogu odrediti kada si najlepsa
jer ti si ljubav jedina…
romantična ta tvoja ljubav.
moja nije, moja je stvarna, ljubomorna, sebična, prava.
nije ljubav uvek samo blabla propaganda...
nekad je ....samo nesanica
laku noć,kujice. :)
pogotovo lutalice.
hranim ih i pazim. i volim.
i tebi dobra noć :P
Ili: novi stari dan.
Ili: novi-stari dan...
sre - 04.03.2009
.................
14:30 danas
zelena
zelena
Da li si to ti? Da li sam pogodio boju tvojih ociju.
Snovi barem za mene nisi glupi,
jer ti si u njima...
jednostavno volim taj ritam bam-dam....i udara u kolena obično :))
uto - 03.03.2009
soba za tugu( winamp br...)
Možeš da me pogledaš.
Znam da se bojiš i ako možeš reći da nije tako. Ti znaš da se ja neću braniti.
Ignoriši bol što te svaku noć podseti na mene. U tami, pod mračnim senkama. U prvoj obmani što ti se zalepi na vlažan jastuk. Na svakih petnaest minuta.
Udahni duboko. Zadrži dah. Kao pod vodom, dok te nešto ne podseti da dišeš. Ja to redovno radim. Dok mi se opušta polako telo, kiseonik se vraća po svim ćelijama prokletog tela, istim putem kojim je isticao iz njega.
Izdaje me opet disanje.
Možeš brojati svaki moj dah. Spušta ti se niz vrat. Osećam slabost. Našu zajedničku. Bila sam dovoljno dugo više od svih drugih; tvoja boginja. Ne merim vreme običnim zakonima fizike. Prirodnim sabiranjem i oduzimanjem. Dovoljno dugo,podrazumeva ovaj bol što na svakih petnaestak minuta sliva sa mog na tvoj dlan. A ti i dalje grčiš ruke. Lomiš prste. Žudiš. Da se okrenem za tobom . Mrziš što me trebaš. Što su ti ruke prazne. Koliko god da stisneš šake, koliko god da zgrčiš prste.
Zar nisam rekla da te volim?
Obećala bol. Nedostajanje.
Na isti način na koji su voleli mene.
Ljubav o koju se spotičem svaki dan. Žao mi je ako boli. Mene boli još više. Dovoljno sam luda da zaustavim dah, da sopstveno srce ubijam pomalo, svaki dan.
delimo osobinu, komplikujemo jednostavnost izbora osobe koja ce ceniti nashe vreme..
nisam to nauchio..
valjda mi treba josh vremena..
Najveća bol je praznina. Neopipljiva kao i vreme. A prisutna.
postaje mi neurotičan blog, a to se ni meni baš ne sviđa.
U svemu ovome nedostaje samo jedna karika.
probala sam ja napisati nešto konkretno, ali ne sviđa mi se kako izgleda, pa ću se držati ovoga.
Da li to zanči da ne postoji više ta optužnica? Nikad mi nije baš sve to bilo jasno.
Nek ostane sreća na tvojoj strani :))
i da se meri na skali od 1-10, da li je veca ako na skali
pokazuje vecu cifru, ljubav je nemerljiva, jer bol nije merna jedinica ljubavije
sub - 28.02.2009
vjetar se vezati ne može(winamp 3)
" ... skupi svoju kosu u šaku, veži oko svilenu traku, u času kad ti zadrhti ruka veži maramu oko struka..
Al ne, nemoj mene vezati.
Pusti me na debelo more, da uz vjetar ja zaplovim, kiša nek mi crta bore
tad ću još više da te volim.
Al ne, nemoj mene vezati.
Vjetar se vezat ne može , ni kada mora presuše, vjetar se vezat ne može, tu samo ljubav pomaže....
Probudi me tiho i bez glasa, veži noge oko moga pasa,
stisni me kada kiša pljusne, veži svoj dah za moje usne...
isprati me na prašnjavu cestu i pusti me da zapjevam
moje srce ne zna kucat na jednom mjestu
ja ništa tu ne mogu, ja samo to znam
al ne, nemoj mene vezati...
Vjetar se vezat ne može.... "
****
Sasvim isto mesto. Običan mega market. Slika od četvrtka noć. Jedna nasmejana mala. Sjajne oči. Srce bam-dam. Polica u mega marketu. Smeje se sama sebi. Dok razgledava artikle. Ništa posebno. Običan ženski hula-hop. Čak ih nikada ni ne nosi. Ipak uzima jedne. Crne i prozirne. I dalje se smeje. Prolazi pored devojke kraj police. Baca pogled na sat. Kasni. Izlazi napolje. Nailazi na kolegu. Skoro su se sudarlili. Ćao - u prolazu. Ne prepoznaje ga. Ne vidi ona ustvari nikoga. Ne poznaje nikoga. Lebdi i vileni.
Smeje se.
Voli.
Plače ponekad.
Živa.
Možda mora prestati. Zemlja snova ima neki rok. Negde u podsvesti kao da to zna. Ali ne želi o tome misliti. Ne sada. Sutra. Zar ne može sutra? Produži joj san. Na sat ili dva.
Okrenuće glavu na drugu stranu. Ponovo zatvoriti oči.
Izmisliti onu drugu, jer prva nema snage za dodire koje ne trpi. Za suze koje više ne postoje. Za život bez snova.
Ovo je zemlja snova.
Mentalne bolesti nisu samo nasledje, veruj joj. Ponekad prelaze na nas. Kao virus. Žrtva postaje ovisnik o istom. Jer je preživela i odživela mnogo toga.
Daj da napišemo skupa
još po koju laž.
uvek me začudi sve to što dospe pod tipke... zaista.
ne poznajem najbolje ni sama sebe, volela bih da me neko zaista poznaje, možda bi mi tako napokon mogao pomoći....
Jedina pesma od jabuke koju slusam...
pu? to valjda što ti se danas dupliraju komentari? :P
hehe ništa te ne razumem, e *ebi ga
ti si zelena, a šta je crna?
a ni ne volim se vraćati na stare postove, kao da je prošla cela večnost.
čet - 26.02.2009
Heroj ulice( druga na winampu)
Tražila sam te...
U jpg formatu
poslaću ti suze.
Obriši ih.
Dlanom.
Poljubi me.
Usnama.
Razmaži mi šminku
rukama.
Crno.
KC
E, meni 'budjav lebac" prvi na winapu, zamisli da turim to kao naslov?:))))))
hahahahahaha
zelena
eeee
nekad je sasvim istina :)
zelena,
hehe pa probaj, dalo bi se nešto i na temu buđavosti :))
mrzim kada sam predvidljiva
daj baci kuglu, nije fer :)
A živ možeš biti i mrtav, nisi to znao?
proričem da ću živjeti u vašim srcima i sjećanjima,čak i ako me ubiju,životi,postovi ili ljudi,vratit ću se ja kao neka opaka spolna bolest. :)
Chrysanthemum indicum
neko cveće za groblje?
pristaje mi.... kupujem.
hehe, da sam još samo malkice luđa rekla bih- vrati se kako god :))
nećeš ti umreti, ne brini to je za devojčice.
pa zar već nismo? :P
o nasilju ne bih, ni fizičkom ,ni psihičkom.
sanjam da sam budna, da je danas preključe. Šta misliš može se to negde naručiti , uz gitaru?
možeš ovo spomenuto naručiti kod mene na blogu,upload ću ti ja "kao da je bilo nekad" od EK>. :)
preveliki očaj, nije to ničiji izbor.
naručujem i plaćam.